INTERVJU – SLAĐANA VIGNJEVIĆ, NAJMLAĐA NOVINARKA NOVOG LISTA I BIVŠA UČENICA OŠ FRAN FRANKOVIĆ

Novinar ne mora ništa znati, ali mora sve saznati
Da nije novinarka, rado bi bila profesorica, i to stroga, rekla nam je 25-godišnja Slađana Vignjević, trenutno najmlađa novinarka Novog lista koju smo ugostili u prostorijama škole u ponedjeljak, 24. rujna 2012. godine, povodom obilježavanja 25. obljetnice Osnovne škole Fran Franković. Ova bivša učenica drenovske škole prisjetila se osnovnoškolskih dana i profesorice hrvatskog jezika Snježane Šerić koja ju je, među ostalim, kaže i potaknula na ljubav prema pisanoj riječi. Što misli o društvenim mrežama, postoje li »napuhavanja« informacija i koje vještine mora posjedovati novinar, samo su neka pitanja koja smo joj postavili tijekom interaktivne novinarske radionice.
 

Koliko se dugo bavite novinarstvom?
– Gotovo šest godina. Počela sam na Radio Trsatu, potom sam radila kao sportski novinar u dnevnom listu Sportplus, inače sestrinskom projektu Novog lista koji je bio kratkog vijeka zbog nepovoljnih gospodarskih prilika. Sportsko novinarstvo bilo mi je blisko s obzirom da sam se i sama bavila sportom, karijeru sam napustila kao seniorka Ženskog odbojkaškog kluba Rijeka. Moj sadašnji rad u gradskoj rubrici Novog lista, za mene je izazov i nova prilika za napredovanje.
 

Što Vas je privuklo novinarstvu?
– Većina djece već u osnovnoj školi zna otprilike čime bi se bavila u budućnosti, netko bi želio biti liječnik, odvjetnik, netko mesar ili frizer. Ja sam željela biti ili profesorica ili novinarka, i to oboje iz ljubavi prema pisanoj riječi za koje je velikim dijelom zaslužna i moja razrednica i profesorica hrvatskog jezika, Snježana Šerić. Na satovima hrvatskog jezika uživala sam slušajući interpretacije djela književnika, a voljela sam i gramatiku.
 

U kojem biste području novinarstva voljeli raditi?
– Iako mislim da se afiniteti tijekom godina mogu mijenjati, trenutno najviše volim raditi reportaže. To je najslobodnija novinarska forma kojom se prenose i činjenice, ali i doživljaji autora. Voljela bih putovati svijetom i donositi priče.
 

Što misle o novinarskim napuhavanjima?
– Ekspanzijom interneta, pojavili su se i mnogobrojni portali koji moguće donose neprovjerene informacije, bizarne priče pa su tu moguća i napuhavanja. No, kako živimo u tolerantnom društvu, tko voli takve stvari, neka ih čita. Ako netko čita ozbiljnije štivo, kolumne priznatih autora, i to govori o osobi koja ih čita.
 

Kako je biti novinar?
– U novinarstvu nema radnog vremena, novinar često žrtvuje i blagdane, praznike, vikende što se na koncu isplati jer poseban je osjećaj imati dobru priču, a kamoli ekskluzivnu, prije svih ostalih.
 

Što sve treba znati da bi čovjek bio novinar?
– Ako me pitate kakva bi trebala biti osobnost novinara, onda je odgovor: jako i uvijek znatiželjan, novinar treba biti komunikativan, uz talent za pisanje. A što se tiče formalnog obrazovanja, ono u ovom poslu nije presudno. Da ne bi bilo zabune, to ne znači da novinari ne trebaju završavati fakultete, jer svako znanje dobro dođe, ali želim naglasiti da urođena intuicija, moć brzog razumijevanja kompliciranih problema i prije svega nepresušna želja za prikupljanjem informacija igraju puno značajniju ulogu. Uz sve to, novinar mora biti hrabar, odnosno spreman zamjerati se moćnicima iz poslovnog i društveno političkog svijeta. Za novinare se često kaže da su sveznale neznalice, jer znaju ponešto o svakoj temi iako niti u jednoj nisu stručnjaci. Zato je zlatno pravilo novinarstva da novinar ne mora ništa znati, ali mora sve saznati.
 

Koja vam je najzanimljivija osoba koju ste intervjuirali?
– Teško je izdvojiti jednu osobu budući da atraktivnost intervjua u pravilu ovisi o temi koja se obrađuje, a općenite intervjue ne radim tako često. Dakle, onoliko koliko je sama tema zanimljiva, toliko su zanimljiva i pitanja i odgovori. Najdraži intervjui stoga su mi oni u kojima se sugovornik propituje o mogućim nepravilnostima u njegovom radu. Ako na takav intervju dođete dobro pripremljeni i »naoružani« argumetima, sugovornika često pitanjima možete dovesti u situaciju da ne zna što bi vam odgovorio, da je prisiljen izvlačiti se, izbjegavati odgovor ili odgovoriti nešto što nema veze s postavljenim pitanjem. Sugovornici tada u pravilu gube strpljenje, postaju razdražljivi i nervozni, što je za novinara samo dokaz i potvrda da je pogodio pravu temu. Takve teme onda su i u novinama najčitanije i najatraktivnije.
 

Biste li se voljeli baviti televizijskim novinarstvom?
– Televizijsko novinarstvo je najatraktivniji oblik novinarstva, ali tu treba napomenuti da TV zvijezde koje gledamo na malom ekranu vrlo često nisu pravi kreatori sadržaja kojeg prezentiraju u programu. Iza njih u pravilu stoje novinari koji su puno manje poznati i koji su voditeljima pripremili teme, istražili sve dostupne informacije, napisali tekstove i pitanja. Najbolji primjer za to je voditelj popularne kontakt emisije Nedjeljom u 2 Aleksandar Stanković, iza čijih britkih pitanja stoji cijela kadrovska mašinerija. Naravno, sam Stanković također ima veliki udio u uspjehu njegove emisije, prije svega zbog brzine reakcije tijekom intervjua i hrabrosti da otvori škakljive teme. Pisano novinarstvo mi je draže od televizijskog zato što je temeljitije, a u prvom planu je novinar, a ne voditelj. Uostalom, veliku većinu zanimljivih tema otvorili su upravo tiskani mediji, a televizija ih je kasnije samo eksploatirala.
 

Što mislite o društvenim mrežama?
– Društvene mreže su korisne ukoliko se njima pojedinac služi oprezno. Na svom Facebook profilu imam prijatelje i ljude koje poznajem, a ne neke imaginarne osobe pod pseudonimima ili lažnim imenima, dok mi je Twitter jako koristan za posao. Pratim različite domaće i svjetske medije te osobe iz kulturnog, sportskog i političkog života čiji mi postovi, odnosno »tvitevi« mogu biti od koristi.
 

Što mislite o današnjim generacijama učenika?
– Nisam svakodnevno s njima u kontaktu kao primjerice moj otac koji također radi kao prosvjetni djelatnik u Ugostiteljskoj školi u Opatiji. Normalno je da se generacije mijenjaju, ne bi bilo normalno da su mladi isti kao i u vremenima prije 50 godina. Razvoj svih sfera društva učinio je mlade upućenijima, no što su to ljudi bili ranije.
 

Što mislite kakva će Vam karijera biti, mislite li postati velika novinarka?
– U šali vrlo često znam reći kako ću jednog dana biti glavna urednica Novog lista. To naravno nije samo šala, jer ako želite uspjeti u nekom poslu, morate si postaviti visoke ambicije. Što ih više postavite, više ćete ih i ostvariti. Također, budući da glavna urednica Novog lista nikad nije bila žena, moj je cilj da to budem ja. Naravno, to je dug put, trenutačno želim svakim danom sve više učiti, stvarati kontakte i upuštati se u što zanimljivije teme. Ako jednog dana postanem glavna urednica, iza mene mora stajati golemo znanje i iskustvo.